English
Jedinica mjeseca: KANDELA
Ako bismo željeli da vizuelizujemo jedinicu jačine svjetlosti u Međunarodnom sistemu jedinica (SI), najbolje bi bilo zamisliti električne svjećice koje koristimo prilikom novogodišnjih ukrašavanja. Svjetlost koju emituje jedna takva svjećica približno je jednaka jednoj kandeli. Bilo da se radi o sijalici sa užarenim vlaknom ili o modernim LED varijantama, jačina svjetlosti je slična, uprkos činjenici da LED sijalice troše deseti dio električne energije u odnosu na tradicionalno korišćene sijalice.
Kandela je jedina SI jedinica koja je vezana za ljudsku percepciju. Međutim, ljudsko oko ne može vidjeti sve boje jednako dobro. Oko je najosjetljivije na žuto-zelenu svjetlost, koja je približna najvećoj frekvenciji solarnog zračenja koje doseže do Zemljine površine, a manje osjetljivo na crvenu i plavu svjetlost. Relativna vizuelna sjajnost različitih boja električnih svjećica mijenja se u skladu sa nivoom svjetlosti ambijenta.
Kandela se u početku definisala na osnovu svjetlosti koju emituje svijeća. Međutim, definicija zasnovana na nečemu tako promjenljivom nije bila dobra za naučnike koji su se bavili mjerenjem. Moderna definicija kandele usvojena je 1979. godine i glasi:
Jedna kandela [cd] je svetlosna jačina, u datom pravcu, iz izvora koji emituje monohromatsko zračenje frekvencije 540 × 1012 Hz, a ima u tom pravcu intenzitet zračenja od 1/683 W/sr.
Kandela se neće suštinski promijeniti ni nakon zvaničnog usvajanja novih definicija 2019. godine, jer je već definisana preko dvije osnovne jedinice. Nova definicija kandele glasiće:
Fiksna numerička vrijednost svjetlosne efikasnosti monohromatskog zračenja frekvencije 540 × 1012 Hz, Kcd, koja iznosi 683 kada je izražena u jedinici lm W–1, koja je jednaka cd sr W–1 ili cd⋅sr⋅kg−1⋅m−2⋅s3, pri čemu su kilogram, metar i sekunda definisani preko h, c i ΔνCs.
Kandela je postala posebno značajna u protekloj deceniji, kada smo svjedočili brzim inovacijama u oblasti energetski efikasnog osvjetljenja i potrebe za pouzdanijim načinima upoređivanja sjajnosti sa različitim izvorima svjetlosti, kao i za zadvoljenjem potreba potrošača.
Ovo obuhvata i električne svjećice. Obojene električne svjećice su čak manje efikasne nego one koje nijesu u boji, jer većinu svijetla absorbuje sloj koiji se koristi za stvaranje boje. LED sijalice koriste drugačije materijale za poluprovodnike za kreiranje boja sa vidljivijom svjetlošću po električnom vatu.
Usijane elektične sijalice zamijenile su energetski efikasne alternative. Na tome možemo zahvaliti upravo kandeli.
