EnglishNa presjeku šeste periode i jedanaeste grupe smjestio se svima dobro poznat element. Označavamo ga hemijskim simbolom Au, koji dolazi od latinskog naziva aurum. Naravno, riječ je o zlatu.
Kada spomenemo zlato, prva asocijacija većine vjerojatno će biti njegova boja, netipična za metale. Zaista, zlato je tek jedan od tri obojena metala. Drugi obojeni metal sigurno takođe poznajete. Naravno, riječ je o bakru. Treći vam vjerojatno neće pasti na pamet – riječ je cezijumu.
Ipak, zlato nije poznato samo po svojoj boji. Poznato je i po svojoj otpornosti na oksidaciju kao i na djelovanje alkalija, te većine kiselina. Upravo zato i jest glavni predstavnik dragocjenih metala – onih metala koji toliko nevoljno reaguju s drugim hemijskim supstancama da se čak i u prirodi mogu pronaći kao čisti hemijski elementi.
Zlato je ujedno i jedan od najrjeđe zastupljenih elemenata u prirodi, pa ga stoga smatramo i dragocjenim. Upravo ta dragocjenost, u kombinaciji s izvanrednim hemijskim i fizikalnim svojstvima diktira i visoku cijenu zlata. Naime, zlato uz srebro i bakar, od svih elemenata pokazuje najveću provodljivost toplote i električne energije, što je posebno korisno za primjenu u elektronici. Većina električnih spojeva u modernim uređajima, kao što su računari i mobilni telefoni, presvučena je tankim slojem zlata kako bi se očuvali od korozije, ali i umanjili gubici u prijenosu struje.
Ovaj metal već je u davninama pronašao razne primjene, a kao one opšte poznate istaknućemo korišćenje zlata u izradi nakita (gotovo svako od nas posjeduje bar prsten ili lančić izrađen od zlata), te kao sredstvo plaćanja, bilo da je riječ o zlatnicima koji su se koristili u neposrednoj trgovini ili o zlatnim polugama koje se i danas koriste kao osiguranje valute.
Zlato je izrazito rastezljiv i materijal lak za kovanje, što znači da ga je moguće izvlačiti u vrlo tanke žice ili pak prešati u listiće debljine svega 0,00001 mm (10 mikrometara). Takvi listići koriste se za pozlatu nakita, muzičkih instrumenata, skulptura, ornamenata i drugih predmeta. Pozlatom im se podiže vrijednost ili jednostavno – uljepšavaju se.
Ipak, da bi se zlato moglo koristiti za izradu bilo nakita, bilo nekih drugih predmeta potrebno ga je legirati s drugim metalima. Elementarno (čisto) zlato zapravo je vrlo mekano pa se korišćenjem lako iskrivi ili istroši, dok su njegove legure značajno tvrđe. Najpoznatije su legure zlata sa srebrom i bakrom (žuto i crveno zlato), te sa niklom, paladijumom ili platinom (bijelo zlato).
Tradicionalni i ponegdje još uvijek uspostavljeni način izražavanja čistoće zlata oslanja se na tzv. karatnu skalu koja se sastoji od 24 stepena, odnosno karata. Tako je 24-karatno zlato ono što zovemo čistim zlatom, dok npr. 18-karatno zlato sadrži 18 (od ukupno 24 dijelova) zlata, dok preostalih šest dijelova čine neki drugi metali.
Za karate ste čuli i u jednom drugom kontekstu, siguran sam. Zaista, karate koristimo i kada govorimo o veličini, odnosno masi dragog kamenja, kakvi su npr. dijamanti. Jedno je s drugim zapravo povezano… Naime u dalekoj prošlosti, kada još nije postojao standardni sistem mjernih jedinica, karat se koristio kao mjerna jedinica mase, a označavao je masu koja danas odgovara 200 mg (zato npr. dijamant od jednog karata ima 200 mg).
Rimski car Konstantin I Veliki (306.-337.) uveo je za ono vrijeme standardni zlatnik – zlatnik koji teži tačno 4,8 grama, odnosno 24 karata, a čistoća zlatnika izražavala se u karatima (tako je 24-karatni novčić bio izrađen od čistog zlata, a 18-karatni je bio legura 75% zlata i 25% nekog drugog metala).
Danas se ipak oslanjamo na maseni udio (sadržaj) zlata u materijalu, koji se označava kao „čistoća“ ili „finoća“ u hiljadama, odnosno promilima. Tako npr. već spomenuto 18-karatno zlato je ona legura koja sadrži 75% zlata, a njena finoća je 750.
Kontrola zlata koje se nalazi u komercijalnoj upotrebi regulisana je zakonom, a ispitivanje finoće i žigosanje zlata u Crnoj Gori obavlja se u Zavodu za metrologiju. Državni žigovi za predmete od zlata sadrže stilizovanu figuru cvijeta kamelije za označavanje od I do VI stepena finoće (od 999/1000 do 750/1000), kao i stilizovani grozd vinove loze za označavanje VII stepena finoće (585/1000).
Autor teksta: dr sc. Alen Bjelopetrović
