Srebro

Kažu u narodu da nije zlato sve što sija. S tom se tvrdnjom moramo složiti, jer u krajnjem, i srebro sija. Ipak, za razliku od zlata, srebro je nešto sličnije metalima koji su nam dobro poznati. Srebrne je boje i tipičnog metalnog sjaja, pa ga je na prvi pogled teško razlikovati od običnog nerđajućeg čelika.

Ovaj dragocjeni element bio je poznat već u antičkim civilizacijama, a posebno je bio cijenjen kao sredstvo plaćanja i materijal za izradu nakita. Već će nam iz pogleda na periodni sistem biti jasno zašto je to tako. Naime, srebro se u njemu smjestilo tačno iznad zlata, na presjeku pete periode i jedanaeste grupe. Shodno tom položaju, oni koji poznaju nešto hemije zaključiće da budući da zlato i srebro pripadaju istoj grupi, moraju imati i slična hemijska svojstva.

I zaista, neće pogriješiti. Srebro je osim po boji, vrlo nalik zlatu. Rastezljiv je, lak za kovanje i relativno mekan materijal. Odlično provodi toplotu i električnu energiju, a iznad svega hemijski je vrlo inertno. U prirodi ga je takođe moguće pronaći u elementarnom obliku, no budući da je nešto reaktivnije od zlata, poznate su mnoge njegove rude kao što su argentit (Ag₂S), polibasit ((Cu,Ag)₁₆Sb₂S₁₁) i stefanit (Ag₁₀Sb₂S₈). Budući da rude srebra često prate rude drugih metala kakvi su npr. zlato, olovo, bakar i cink, većina danas dostupnog srebra izdvaja se kao nusprodukt pri obradi drugih ruda te se dodatno pročišćava do zadovoljavajućeg kvaliteta.

Kako je poput zlata i elementarno srebro odviše mekano za primjenu, dodaju mu se male količine drugih metala (najčešće bakra, cinka ili nikla) pri čemu nastaju legure s puno boljim tehničkim karakteristikama. Tako npr. srebro korišćeno za izradu nakita najčešće nosi oznaku čistoće 925, što će reći da od 1000  dijelova 925 otpada na srebro, a 75 na neki drugi metal, najčešće bakar.

Možda su neki od vas, koji nose srebrni nakit, primijetili da isti s godinama poprimi crno-smeđu ili ponekad zelenkastu patinu. Kažemo da je srebro oksidiralo, što zapravo i nije sasvim tačno. Naime, elementarno srebro otporno je na djelovanje kiseonika, raznih alkalija i većine kiselina. Za patinu koja nastaje na predmetima izrađenima od srebra zaslužni su pak oni metali koji se dodaju srebru kako bi ga učinili tvrđim, a tu je najčešće krivac bakar.

Osim one trivijalne upotrebe, a to je za posrebrivanje predmeta, srebro zbog svoje inertnosti i visokog sjaja ima niz važnih primjena u industriji. Nekad su se ogledala proizvodila prevlačenjem stakla tankim slojem elementarnog srebra, a još su ponegdje i danas u upotrebi amalgamski ispuni koji zamjenjuju dio zuba koji nedostaje, a po sastavu su legure žive, srebra i kalaja. Zbog svoje velike inertnosti, a budući da je mnogo jeftinije od zlata, gotovo je nezamjenjivo u elektrotehnici za izradu električnih kontakata i vodiča, u izradi mikročipova i osigurača.

Ima se o srebru još štogod zanimljivo za reći, no to ćemo ipak ostaviti za sljedeću sedmicu…

Autor teksta i fotografija: dr sc. Alen Bjelopetrović