Često je zadatak hemičara da optimizuje uslove u kojima izvodi reakciju tako da ona ide što brže, jer brža reakcija znači manje utrošenih sredstava za dobijanje produkta, što utiče na samu isplativost proizvodnje.

Ipak, postoje uslovi u kojima reakcije nastojimo usporiti. Na primjer, ako pomiješamo rastvor bakar(II) sulfata (plavog kamena) sa rastvorom natrijum kalijum tartarata (Rochell soli), istog trena će nastati netopljivi plavo-zeleni talog. Produkt koji tako nastane vrlo je sitan kristalni prah. Ako bi od tog praha htjeli izraditi kristale, to nam ne bi pošlo za rukom, budući da je on u vodi netopljiv.

Ako bi pak htjeli uzgojiti lijepe, pravilne kristale bakar tartarata, morali bi upotrijebiti jednu od tehnika kristalizacije koja se oslanja upravo na usporavanje hemijskih reakcija. Evo kako to možemo izvesti:

Jedna od zgodnih metoda kristalizacije naziva se kristalizacija u gelu, pri čemu kao gel najčešće koristimo obični konzumni želatin. Postupak je sljedeći: U epruveti uz zagrijavanje otopimo kalijum natrijum tartarat i želatin u vodi, te pustimo da očvrsne. Zatim na tako pripremljeni gel dodamo vodeni rastvor bakar(II) sulfata. I… čekamo.

Sasvim je vjerovatno da prvog i drugog dana nećemo uočiti nikakve promjene, no negdje oko četvrtog i petog počeće rasti, u početku sasvim mali kristalići, koji će u sljedećih sedam dana rasti. Kako kristali izgledaju nakon otprilike dvije sedmice, možete vidjeti na priloženim fotografijama.

Uloga želatina je da usporava pokretanje otopljenih čestica te time uspori miješanje reaktanata. Kako tek mali dio bakarnih jona dolazi u dodir sa tartaratom u gelu, u početku nastaje vrlo malo produkta koji će poslužiti kao centar kristalizacije naših kristala. Kako vrijeme prolazi, tako količina produkta sve više raste, no i dalje je dovoljno niska da ne izazove taloženje praškastog produkta, već iz takve smješe rastu pravilni kristali, koji morate priznati, izgledaju vrlo lijepo.

Autor teksta i fotografija: dr sc. Alen Bjelopetrović