EnglishU donjem desnom uglu periodnog sistema elemenata, na samom dnu sedamnaeste grupe, sakrio se jedan dobro nam poznati element. Ime mu je jod, a neki će se odmah sjetiti karakteristične ljubičaste boje njegovih kristala.
Ovaj element uz fluor, hlor i brom pripada skupini halogenih elemenata koji su ime dobili po svojstvu da grade soli u čiji sastav ulaze kao anjoni (npr. natrijum hlorid, kalijum bromid ili cezijum jodid). Riječ je o jednom od elemenata neophodnih za život, budući da ulazi u sastav hormona štitne žlijezde.
U prirodi se gotovo isključivo nalazi u obliku hemijskih spojeva, najčešće soli što je posljedica njegove velike reaktivnosti. Ipak, u laboratorijskim eksperimentima, kao i u petrohemiji često se koristi elementarni jod, o kojem ćemo danas reći nekoliko riječi.
Kristali elementarnog joda na prvi pogled su gotovo crni, dok su posmatrani pod jakim izvorom svjetla zagasito ljubičasti. Možda ćete se sjetiti Lugolovog rastvora (rastvor joda i kalijum jodida) koji je tamnoljubičaste boje, a pare joda su takođe ljubičaste. U elementarnom stanju, dva atoma joda zajedno grade molekul, koji se pak sa drugim istovrsnim molekulima slaže u kristal, pa je tako jod pri sobnoj temperaturi čvrsta kristalna supstanca.
Ako bi te kristale zagrijavali, uočili bismo nešto zanimljivo! Naime, suprotno očekivanju, jod se grijanjem neće rastvoriti u tečnost kao što se npr. led grijanjem rastvara u tekuću vodu, već će iz kristala početi izlaziti ljubičasta para. Kažemo da će grijanjem kristali joda sublimirati, odnosno da će iz čvrstog stanja jod direktno preći u gasovito, bez da prethodno pređe u tečno.
Isti proces odvija se i na sobnoj temperaturi, no mnogo sporije. Zapravo, odvija se toliko sporo da je kristalima koje možete vidjeti potrebno gotovo 30 godina da izrastu do veličine od 1-2 cm.
Kao što je to čest slučaj kada su otkrića u pitanju i ovi kristali izrasli su sasvim slučajno. Kako, pitate se? Pa, tako što je jedan hemičar u eksikator odložio bočicu joda, koja se u jednom trenutku zbog prenošenja prevrnula, a njen se sadržaj prosuo po eksikatoru. Smeten i u žurbi, hemičar je eksikator odložio u stranu namjeravajući ga očistiti kasnije, no izgleda da je na to zaboravio.
Tek mnogo godina kasnije, pri raščišćavanju jednog ormara, u kojeg je eksikator svojevremeno sklonjen, neko je uočio zaista predivne kristale joda koji su svih tih godina, koje je eksikator bio zatvoren rasli, a rastu još i dan danas.
Autor teksta i fotografija: dr sc. Alen Bjelopetrović
