Statut Budve (1426. godina) Budvanski statut je pored Kotorskog, jedan od najznačajnijih pravnoistorijskih spomenika s područja Crne Gore. Statut je bio na snazi sve do sredine 19. vijeka, a u oblasti mjerenja je značajan jer se u njegovim odredbama nalaze mjere: bala, vagan, čabar, pedalj, paša, libra, bačva, konata, star…

Kodifikovana verzija Budvanskog statuta sadrži 295 poglavlja i dvanaest od njih je datirano, ali ne hronološkim redom. Prvo datirano poglavlje je 251 iz 1426. godine, a u njemu se nalaže da svaka osoba ili trgovac koji s robom odnosno suknom ili sa porhetom dođe u Budvu mora da plati po bali 20 groša… Vijek važenja statuta je bio veoma dug, smatra se da je važio čak i u XIX vijeku sve dok Austrija nije zavela svoje zakonodavstvo.  Kroz kompletan statut zastupljene su brojne mjere, koje se mogu vidjeti iz sljedećih citata:

  • “Knez takođe ima pravo na žito i so koju strani brodovi prodaju u luci, i to jedan vagan ako brod ima jednu katarku, …”;
  • “Dalje ima pravo na jedan čabar vina…”;
  • “Ako stepenica nema, vlasnik gornje kuće mora ostaviti otvoren pedalj zemljišta za oluke od vode.”;
  • “Ako hoće da više klupe postavi nastrešnicu, dužan je da je postavi u visini od jednog i po paša.”;
  • “Naređujemo da se meso ni na kakav način ne smije prodavati bez tegova kojima će se mjeriti svaka libra mesa, …”;
  • “Kad se naše vino rasproda i u zemlji ostane 6 bačava, …”;
  • “Određujemo da se niko ni na kakav način ni iz bilo kojeg razloga ne smije usuditi da prodaje vino više od 4 solda po konati, …”;
  • “… osim za količinu 4 stara, …”.

U poglavlju  o mjerama i tegovima naređuje se da sve mjere za zemlju, tegovi i mjere za tkanine moraju biti jednaki, a nadzor nad mjerama se obavljao svakih mjesec, dok se u poglavlju o tegovima u mesarnici propisuju prava i obaveze službenika koji vrši nadzor nad mjerama.