Mjerenje – proces eksperimentalnog dobijanja jedne ili više vrijednosti veličina koje se mogu razumno pripisati veličini.

Metrologija – Nauka o mjerenju i njena primjena.

Mjerena veličina – Veličina koja se želi mjeriti.

Princip mjerenja – Pojava koja služi kao osnova za mjerenje.

Metoda mjerenja – Opšti opis logične organizacije postupaka koji se upotrebljavaju u mjerenju.

Mjerna procedura – Detaljan opis mjerenja u skladu sa jednim ili više principa mjerenja i datom mjernom metodom, zasnovan na mjernom modelu uključujući i svaki proračun kako bi se dobio rezultat mjerenja.

Rezultat mjerenja – Skup vrijednosti veličina koje se pripisuju mjerenoj veličini zajedno sa svim drugim dostupnim bitnim podacima.

Izmjerena vrijednost veličine – Vrijednost veličine koja prikazuje mjerni rezultat.

Tačnost mjerenja – Bliskost slaganja između izmjerene vrijednosti veličine i istinite vrijednosti mjerene veličine.

Preciznost mjerenja – Bliskost slaganja između pokazivanja ili izmjerenih vrijednosti veličine dobijenih ponovljenim mjerenjima na istim ili sličnim predmetima pod utvrđenim uslovima.

Greška mjerenja – Razlika između izmjerene vrijednosti veličine i referentne vrijednosti veličine.

Sistematska greška mjerenja – Komponenta greške mjerenjakoja pri ponavljanim mjerenjima ostaje stalna ili se mijenja na predvidiv način.

Slučajna greška mjerenja – Komponenta greške mjerenjakoja se pri ponavljanim mjerenjima mijenja na nepredvidiv način.

Uslov ponovljivosti mjerenja – Uslov mjerenja iz skupa uslova koji uključuje istu mjernu proceduru, iste operatere, isti mjerni sistem, iste radneuslove i isto mjesto i mjerenja koja se ponavljaju na istimili sličnim predmetima u kratkom vremenskom periodu.

Ponovljivost mjerenja – Preciznost mjerenja pod skupom uslova ponovljivosti mjerenja.

Uslov međupreciznosti mjerenja – Uslov mjerenja iz skupa uslova koji uključuju istu mjernu proceduru, isto mjesto i mjerenja koja se ponavljaju na istim ili sličnim predmetima u dužem vremenskom intervalu, ali mogu uključivati i druge uslove koji podrazumijevaju promjene.

Međupreciznost mjerenja – Preciznost mjerenja pod skupom uslova međupreciznosti mjerenja.

Uslov reproduktivnosti mjerenja – Uslov mjerenja iz skupa uslova koji uključuju različita mjesta, operatere, mjerne sisteme i mjerenja ponavljana na istim ili sličnim predmetima.

Reproduktivnost mjerenja – Preciznost mjerenja pod uslovima reproduktivnosti mjerenja.

Mjerna nesigurnost – Nenegativni parametar koji opisuje rasipanje vrijednosti veličine koji se pridružuje mjerenoj veličini na osnovu upotrijebljenih podataka.

Određivanje mjerne nesigurnosti tipa A – Određivanje komponente mjerne nesigurnosti statističkom analizom izmjerenih vrijednosti veličine dobijenih pod definisanim uslovima mjerenja.

Određivanje mjerne nesigurnosti tipa B – Određivanje komponente mjerne nesigurnosti na način različit od određivanja mjerne nesigurnosti tipa A.

Standardna mjerna nesigurnost (standardna nesigurnost) – Mjerna nesigurnost izražena kao standardno odstupanje.

Kombinovana standardna mjerna nesigurnost (kombinovana standardna nesigurnost) – Standardna mjerna nesigurnost koja je dobijena upotrebom pojedinačnih standardnih mjernih nesigurnosti pridruženih ulaznim veličinama u mjernom modelu.

Relativna standardna mjerna nesigurnost – Standardna mjerna nesigurnost podijeljena apsolutnom vrijednošću izmjerene vrijednosti veličine.

Budžet nesigurnosti – Izraz mjerne nesigurnosti, komponenti te mjerne nesigurnosti, njihovog proračuna i kombinacije.

Ciljna mjerna nesigurnost – Mjerna nesigurnost određena kao gornja granica o kojoj se odlučuje na temelju predviđene upotrebe rezultata mjerenja.

Proširena mjerna nesigurnost – Proizvod kombinovane standardne mjerne nesigurnosti i faktora većeg od broja jedan.

Interval pokrivanja – Interval koji sadrži skup istinitih vrijednosti mjerene veličine s utvrđenom vjerovatnoćom koja setemelji na dostupnim podacima.

Vjerovatnoća pokrivanja – Vjerovatnoća da će skup istinitih vrijednosti mjerene veličine biti sadržan u navedenom intervalu pokrivanja.

Faktor pokrivanja – Broj veći od jedan kojim se množi kombinovana standardna mjerna nesigurnost kako bi se dobila proširena mjerna nesigurnost.

Kalibracija – Radnja kojom se pod određenim uslovima, u prvom koraku, uspostavlja odnos između vrijednosti veličine s mjernimnesigurnostima koje daju etaloni i odgovarajućim pokazivanjima kojima su pridružene mjerne nesigurnosti, a u drugom koraku se ti podaci upotrebljavaju za uspostavljanje odnosa za dobijanje mjernog rezultata iz pokazivanja.

Metrološka sljedivost – Svojstvo mjernog rezultata kojim se taj rezultat dovodi u vezu s navedenom referencom kroz dokumentovani neprekinuti lanac kalibracija, od kojih svaka doprinosi utvrđenoj mjernoj nesigurnosti.

Metrološki lanac sljedivosti – Niz etalona i kalibracija koji se koristi za povezivanje mjernog rezultata sa referencom.

Metrološka sljedivost prema mjernoj jedinici – Metrološka sljedivost gdje je referenca definicija mjerne jedinice kroz njenu praktičnu realizaciju.

Ovjeravanje – Obezbjeđenje objektivnog dokaza da dati element zadovoljava utvrđene zahtjeve.

Validacija – Potvrđivanje da su navedeni zahtjevi prikladni za utvrđenu namjenu.

Metrološka uporedivost mjernih rezultata (metrološka uporedivost) – Uporedivost mjernih rezultata za veličine date vrste koji su metrološki sljedivi do iste reference.

Metrološka kompatibilnost mjernih rezultata (metrološka kompatibilnost) – Svojstvo skupa mjernih rezultata za određenu mjerenu veličinu, takvo da je apsolutna vrijednost razlikesvakoga para izmjerenih vrijednosti veličine dvarazličita mjerna rezultata manja od nekog odabranogumnoška standardne mjerne nesigurnosti te razlike.

Model mjerenja – Matematički odnos između svih veličina za koje se zna da su uključene u mjerenje.

Funkcija mjerenja – Funkcija veličina čija vrijednost, kada se izračuna upotrebom poznatih vrijednosti veličine za ulazne veličine mjernogmodela, je izmjerena vrijednost izlazne veličinemjernog modela.

Uticajna veličina – Veličina koja, u direktnom mjerenju, ne utiče na veličinu koja se stvarno mjeri, ali utiče na odnos između pokazivanja i mjernog rezultata.

Korekcija – Kompenzacija za procijenjeni sistematski efekat.

Mjerilo – Uređaj koji se upotrebljava za mjerenja, samostalno ili sa jednim ili više dopunskih uređaja.

Klasa tačnosti – Klasa mjerila ili mjernih sistema koja zadovoljavaju određene metrološke zahtjeve kojima je svrha održavanje grešaka mjerenja ili nesigurnosti koje se pripisuju mjerilu u okviru utvrđenih granica pod određenim radnim uslovima.

Etalon – Ostvarenje definicije date veličine, s utvrđenom vrijednošću veličine i pridruženom mjernom nesigurnošću, koja se upotrebljava kao referenca.

Čuvanje etalona – Skup radnji potrebnih za očuvanje metroloških svojstava etalona u utvrđenim granicama.

Kalibrator – Etalon koji se upotrebljava u kalibraciji.