Trgovina na Cetinju, kraj XIX vijeka – na teritoriji današnje Crne Gore su bile zastupljene razne mjere, koje su prihvatane pod različitim uticajima. Tako su se u ovom periodu koristile austrougarske, anglosaksonske, turske a onda i francuske mjere. Na tim mjerama se temeljila i trgovina na Cetinju u to doba.

Na prvi pomen metra nailazi se u pismu Petra Petrovića Njegoša iz 1835. godine, kojim je obavijestio okružnog kapetana u Kotoru o pogodbi nekih Crnogoraca za isporuku „80 komada mrežah i dvije stotine metara konopa”. Kasnije, u izvještaju kapetana St. Zimonjića od 1879. godine javljeno je kako je komandant crnogorske vojske u Metohiji naredio da se brašno za vojsku ne prima više na „sasvijem lak kantar crnogorski” (svakako zato što je mjerio na oke), „no ćemo primate na kantar od kila”.

U „Spisku planina, brda i drugih važnih mjesta u Crnoj Gori” iz 1881. godine, nadmorske visine su označene u metrima, iako su nove (francuske) metarske mjere tek 1888. godine propisane zakonom. Različito vrijeme zakonskog utemeljenja primjene novih mjera i početka korišćenja tih mjera izazvalo je istovremenu upotrebu različitih mjera na području Crne Gore. Iako je 1888. godine kilo definisano kao jedinica mjere za žito, u Danilovgradu je oka i dalje služila kao jedinica mjere, dok su u Baru cijene žita bile zasnovane na bagašu, a ostalim proizvodima na kilu.

Počev od 1890. godine, a i narednih nekoliko godina na područjima Nikšića, Kolašina, Šavnika, Virpazara, Podgorice, ali i u drugim dijelovima zemlje javlja se „1 i po kilo” odnosno oka uz napomenu o njoj da je to „1 i po kilo”. Uprava varoši Cetinja je 1890. godine propisala obavezu prodavcima goveđeg mesa da im mjera mora biti tačna na kilograme, a i objavila prodaju kuća čija je dužina iznosila 10, odnosno 9 metara.