Mjerenje temperature ima dugu istoriju. Prije oko 2000 godina, antički grčki inženjer Filon iz Bizanta osmislio je nesšto što možemo nazvati prvim dizajnom termometra: šuplja sfera napunjena vodom i vazduhom, povezana sa bokalom preko cijevi. Vazduh unutar sfere bi se širio ili skupljao u zavisnosti od toga da li se grije ili hladi, odnosno da li se voda istiskuje u cijev ili izvlači iz nje. Kasnije je primijećeno da je temperatura vazduha koji se skupljao po zapremini na oko jednu trećinu sfere snižena sa temperature ključanja vode na tačku mržnjenja vode. To je navelo mnoge da spekulišu o tome šta će se dogoditi ako bi se nastavilo sa hlađenjem sfere. Sredinom 19. vijeka britanski fizičar Vilijam Tomson – kasnije poznatiji kao lord Kelvin – takođe je postao zainteresovan za ideju “beskonačno hladnog” stanja koje sada nazivamo apsolutnom nulom. Godine 1848. objavio je rad “O apsolutnoj temperaturnoj ljestvici” u kojem je procijenio da je apsolutna nula približno jednaka -273 ° C. Kao priznanje za ova istraživanja, danas jedinicu temperature, kelvin, nazivamo po njemu.

Kada je lord Kelvin sproveo svoja istraživanja, još uvek nije bilo opšte prihvaćeno da su sve supstance napravljene od molekula u neprestanom kretanju. Sada znamo da je temperatura mjera prosječne energije kretanja ovih čestica, a apsolutna nula – nula kelvina – odgovara najnižoj mogućoj temperaturi, stanju u kome je prestalo toplotno kretanje molekula.

Kada je SI uspostavljen 1960. godine, definisali smo da je temperatura trojne tačke vode jednaka tačno 273,16 K. To je temperatura na kojoj (u odsustvu vazduha) voda u tečnom obliku, voda u čvrstom obliku (led) i vodena para mogu koegzistirati u ravnoteži. Ova temperatura je izabrana kao standard, jer je bila pogodna i veoma reproduktivna. Shodno tome, kelvin je definisan kao 1/273,16 dio temperature „trojne tačke“ vode. Zatim smo mjerili temperaturu predmeta upoređujući ga sa standardnom temperaturom. Neuobičajeno u SI, definisali smo još jednu jedinicu za temperaturu, koja se zove stepen Celzijusa (° C). On se izračunava tako što se oduzme 273,15 od numeričke vrijednosti temperature izražene u kelvinu.

t(u °C) = T(u K) – 273,15

Razlog za nalazimo u potrebi da se olakša upotreba u širokom dijapazonu primjena koje su ranije koristile „centigradnu“ skalu. U našem svakodnevnom životu navikli smo da izražavamo temperaturu u stepenima Celzijusa. Na ovoj skali voda mrzne na oko 0 ° C i ključa na oko 100 ° C. Obratite pažnju da se konverzijom iz kelvina u stepen Celzijusa oduzima 273,15, tako da je trojna tačka vode 0,01 ° C.